10. studenoga 2014.

SLATKI BANANA-KRUH S ČOKOLADOM I LJEŠNJACIMA | chocolate-hazelnut banana bread

Tko se boji glutena još?

Moderno vrijeme donijelo sa sobom pomodne načine života, kao što poplava sa sobom donese smeće. Pa donijelo uggsice, pametne telefone, shabby chic namještaj, shit-lit... i gluten-free recepte. Na ovo zadnje doslovno popizdim, pogotovo ako dolaze u kombinaciji sa pridjevom 'zdravi'. Ako nemaš autoimunu bolest (neću se ograničiti samo na celijakiju, iako ni to nije sigurno), a furaš se na gluten-free onda si najvjerojatnije pomodan/a i blesav/a (da ne kažem glup/a). Izbaciti rafinirana ulja, biljne masti, margarin ili biljno vrhnje za šlag i smanjiti unos šećera je poželjno, to je nezdravo, ali gluten nije. 

Gluten je bjelančevina koji se nalazi u pšenici, raži i ječmu. Brašna tih žitarica imaju sposobnost formiranja dobrih, elastičnih tijesta. To je zbog "ljepljivog" svojstva koji potječe od glutena, a po čemu je i dobio ime: glu = ljepilo. Gluten ne uzrokuje rak. I nije nezdrav. Možda se nakon konzumiranja neke namirnice osjećate naduto, ali onda razmislite o smanjivanju unosa iste, a ne potpunom izbacivanju. 

"Moje mišljenje je da se nitko nije preporodio jer ne jede gluten nego zbog toga što je počeo paziti što jede i koliko jede." ... "To je upravo razlog reduciranja količine hrane jer hrana nije više tako ukusna, pa se manje i jede. Takav potez također znatno pridonosi poboljšanju općeg zdravlja." kaže nutricionistkinja Dragana Olujić (citati iz članka

Mene su roditelji davno naučili da je recept u raznovrsnosti, nikad mi ništa nije branjeno, ali je sve uvijek bilo (relativno) dobro dozirano. Pretjerivanje bilo kakve vrste je štetno.

 Jeste li (slučajno) gledali film 'This is the end'? Film je loš, ali ja volim James Franca i Seth Rogena, a na kraju u raju pjevaju Backstreet boysi i ima par dobrih fora. Jedna je, između ostalih, ova o glutenu. Obavezno pogledajte klip, odlično sažima sve dosad rečeno (i ono što je ostalo između redaka).

Zato vam donosim super cool recept s glutenom, i bananom, i čokoladom, i lješnjacima. I još se usudi nazvat kruhom. :) Super je mekan i drugi i treći dan (uspio doživjet, jer moji više vole foccaciu). Zapravo je meni najbolji kad se skroz ohladi, jer tek pečena banana ima neki čudan medicinski okus, koji s vremenom nestane. Ukalupila sam ga u dva dm-ova crvena kalupića s bijelim točkicama, vi možete i u neki drugi. Fin je koliko i fotogeničan.


SLATKI BANANA-KRUH S ČOKOLADOM I LJEŠNJACIMA


sastojci
[za dva dm-ova kalupića]

2 banane
2 jaja
100g maslaca
250g brašna
2 žličice praška za pecivo
100g šećera
1 vanilin šećer ili žličica ekstrakta vanilije
30g kakaa
prstohvat soli
50g čokolade za kuhanje
40g lješnjaka

Izvadite maslac iz friždera i pustite ga da omekša. Banane zgnječite, možete vilicom, ili štapnim mikserom kao ja, da dobijete glatku tekuću masu. Omekšali maslac miksajte sa šećerom i vanilin šećerom, dok smjesa ne postane pjenasta, pa dodajte jaja. Zatim dodajte brašno, prašak za pecivo, kakao i sol pa lagano umiksajte mikserom samo da se sastojci spoje. Grubo nasjeckajte čokoladu i dodajte u smjesu, promiješajte lagano pjenjačom da se čokolada ravnomjerno rasporedi. Smjesu stavite u kalup koji ste prethodno namastili maslacem ili u koji ste stavili papir za pečenje, sve pospite grubo sjeckanim lješnjacima. Stavite u pećnicu na 180C, 30- 40min. Test čačkalicom (kad na njoj ništa ne ostane) pokazat će vam kad je kruh pečen, samo nemojte da vas zavaraju otopljeni komadići čokolade.

18. listopada 2014.

FOCACCIA S CHERRY RAJČICAMA | focaccia with cherry tomatoes

Događaju se nekad ti vikendi kad svi pobjegnu van velegrada, u neke druge manje nespokoje, i ostave mene da sama dokoličarim. Sjetim se obično tada onog vica o dva štrebera od kojih je jedan preko vikenda solo doma i sretan je jer napokon može u miru naglas učiti. Tako sam i ja sretna da mogu zauzet kuhinju, inače dobro čuvanu majčinu utvrdu, i nešto spravljati, napraviti generalni nered i pospremiti ga u gluho doba noći. Jer mi se tako hoće. I hoće mi se tako često, al sloboda je danas precijenjena stvar, od koje me dijeli minimalna plaća.

No svako toliko dobijem svoj gratis vikend, tijekom jednog takvog nastala je i ova focaccia. Bila je subota navečer, umjesto da gutam dim cigarete u kakvoj birtiji po Zagrebu, stavila sam peći pogaču, narezala domaćeg pršuta i natočila čašu crnog vina (u biti bevandu s previše vode). To su valjda prvi znaci starenja, krivulje u padu.

Focacciu sam već spominjala u prvom dijelu putopisnog posta, ali možda se izgubila u količini istipkanih slova u želji da prenesem (skoro) sve dojmove. S vremenom sam napredovala, malo izmijenila prvotni recept, neke su se dogodile sasvim slučajno kad sam tijesto zaboravila na vrijeme izvadit iz friždera, a neke namjerno jer nam je količina bila puno premala. I svaki put je sve bolja.

Focaccia je talijanski specijalitet, kruh ili pogača, jako slična tijestu za pizzu, ali ne i ista. Tijesto je iznutra meko, izvana (pogotovo na krajevima) fino hrskavo. Focaccia je nastala u Genovi, i u osnovnom receptu nalaze se tijesto, maslinovo ulje, ružmarin i sol. Kasnije su naravno došle divne druge varijacije na temu, pa na nju možete staviti češnjak, masline, sušene ili svježe rajčice, razno drugo povrće ili sir. Važno je da se tijesto što duže diže, bilo u frižderu, na toplom ili razvučeno u plehu, i da se prstom probuše rupice u tijestu prije stavljanja nadjeva i pečenja.

U biti nije neka velika filozofija, brzo i jednostavno se zamijesi, problem je samo dočekat da se digne i ispeče. I malo ohladi. Ako želiš da u sivilo jesenskog ili bilo kojeg drugog dana uneseš miris iskrene sreće- stavi peć focacciu (ovo zvuči ko Chandler kad smišlja slogane)!


FOCACCIA S CHERRY RAJČICAMA
[pleh 30x35]

tijesto
600g glatkog brašna
400ml mlake vode
3 žlice maslinovog ulja
2 žličice soli
1 vrećica suhog kvasca
1 žličica smeđeg šećera

Stavite sve sastojke osim vode u jednu širu posudu. Vodu malo zagrijte u lončiću (ako ste je previše zagrijali pustite da malo ohladi), mora biti mlaka, idealno sobne temperature. Ulijte vodu u posudu sa ostalim sastojcima pa zamijesite tijesto, ručno ili mikserom sa spiralnim nastavcima. Mijesite/miksajte četiri minute, pa ostavite da tijesto malo odstoji. Nastavite mijesiti/miksati još par minuta. Tijesto mora biti mekano i glatko. 
U slučaju da je premekano i jako se lijepi dodajte još malo brašna, ako je tijesto pretvrdo dolijte još vode, ali s ovim omjerima ne bi trebalo biti problema.
Tijesto oblikujte u kuglu i stavite u drugu posudu koju ste prethodno premazali maslinovim uljem, pa prekrijte poklopcem ili prozirnom folijom. Stavite u frižider da se diže preko noći ili na par sati (ako vam se žuri).
Izvadite tijesto 1h prije pečenja, razvucite tijesto prstima na pleh na koji ste stavili papir za pečenje, pokrijte krpom i ostavite da se diže.

+
1 mjerica cherry rajčica
1-2 dcl maslinovog ulja
3 režnja češnjaka
osušeni ružmarin
krupna sol

Prstom napravite udubljenja u tijestu, pa između njih zabodite polovice cherry rajčice (može i cijele, ovisno o veličini). Pa sve dobro zalijte mješavinom maslinovog ulja, sitno rezanog češnjaka i ružmarina. Sve na kraju pospite krupnom solju (2-3 žlice) i stavite peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 200C.

9. listopada 2014.

Putovanje po Italiji IV. dio (kraj)

...u prošloj epizodi...

Davno je Geothe rekao da je doći u Italiju, a ne vidjeti Siciliju, kao da uopće niste vidjeli Italiju, jer Sicilija je ključ svega. No nije nam to bilo dosta, odlučili smo se vratiti na kopno i vidjeti još malo.

U gluho doba noći napustili smo Siciliju, one lijepe i one manje lijepe stvari/mjesta. S obzirom na užasne plaže uglavnom smo se kupali u vlastitom znoju, što se posebno odrazilo na smradove u autobusu (prozračio bi ga možda kakav tajfun). Bilo je, naime, onih ljudi kojima bi trebalo objasniti da dezodorans ne djeluje retroaktivno, i da se šprica nakon tuširanja u privatnosti sobe, a ne u autobusu nama u oči i nosnice. Divna noć u autobusu.

12. DAN- NAPULJ, VEZUV, POMPEJI
[fakultativni izlet 30e]

Zora nam je zarudila u novom gradu, neznamkojemporeduudvatjedna, Napulju. U jednom uhu kroz slušalicu (hvala Ani što mi je napunila ipod) milozvučno pjevuši Amos Lee, dok se izmjenjuju slike velegrada i lijepo je, sve dok ne progovori glas vodičice kroz zvučnik iznad glave (kao glas s neba): "Iako je 9h ujutro držite se podalje od malih uličica...". Shit just got real. Mislila sam da sam strah od džeparenja bubrega ostavila na čarobnoj Siciliji, ali ne... 

Vedi Napoli e poi muori.
 (vidjeti Napulj i umrijeti)

Put do hotela ovaj put (začudo) nije bio ni mračan ni strašan. Smješteni smo na minutu i pol hoda od Piazze Giuseppe Garibaldi u hotelu Garden koji recepciju ima u prizemlju, a sobe na sedmom i osmom katu do kojih vodi minijaturni lift, a stepenice za evakuaciju su, logično, zaključane. Tu smo za početak samo ostavili stvari jer je check-in bio predviđen za 15h i pobjegli na izlet.

Izlet je počeo vožnjom u rikverc od dobrih 5min jer smo opet promašili put (što je s putevima koji vode na vulkane?), ali sretno završio na aktivnom vulkanu Vezuv koji se nalazi 9km od Napulja. Autobus nas je iskrcao u podnožju glavnog (i jedinog?) kratera i od tu je trebalo još po ure hodat do vrha. Upad za odrasle je 11e, a za studente 8e. Ja sam ušla, striček mi je poništio kartu, vidjela sam ispred sebe popriličnu uzbrdicu i veliku nemogućnost savladavanja iste, pa sam se nakon dva koraka okrenula i sjela na klupu. Bilo je oblačno i hladno, vjetar je jako puhao, tu i tamo bi se sunce ukazalo da zagrije udove, Napulj je bio skriven u daljini u bijeloj izmaglici. Kona se popela na vrh i pritom prošla kroz oblak, kaže da je Vezuv bolji od Etne, iako ja odbijam vjerovati. Jedino bi mogao biti pogubniji, ako se opet odluči aktivirati. Tako se odlučio aktivirati 79. god. pr. Kr. pa je zatrpao Pompeje, i možda će grubo zvučati- ali dobro da je, jer su Pompeji jedno čudesno nalazište.

U Pompeje smo stigli oko 13h, padala je lagana kišica i bili smo krepani, da je netko rekao da to možemo odgoditi odmah bi potpisala. No, dočekao nas je naš zgođušni lokalni vodič Rikardo (u biti se zove Roberto) i poveo nas u razgledavanje. Pompeji su rimski grad koji je Vezuv zatrpao lavom i pepelom davne godine prije Krista, a otkriven je tek 1600 godina kasnije sasvim slučajno jer je tu trebao proći nekakav kanal. Prava arheološka iskapanja počela su tek u drugoj polovici 18.st., a traju još i danas, zbog nedostatka novaca nije moguće sačuvati ni ono što je već otkopano tako da trenutno sve stoji (rekao je Rikardo).

Pokazao nam je grčki teatar i ispričao razliku između teatra i amfiteatra, koju sam vam objasnila tamo negdje u Sirkauzi. Vidjeli smo ostatke hramova, rimski forum, rimsku vilu i ostale kućerke, dućane i njihove fast foodove. Na slici (dolje) nam pokazuje pješački prijelaz tj. kanale u kamenu kojima su išli kotači od kočije. Poveo nas je u ostatke termi i pričao o prostorijama s hladnom, toplom i vrućom vodom (frigidarium, tepidarium i caldarium). Dobar dio vremena je potrošio da nam opiše Lupanare, glavni bordel u Pompejima, i tko je tamo odlazio i kako su im falusoidni oblici uklesani u kamenu bili putokazi ako bi se nedajbože izgubili.

Rikardo je cijelo vrijeme rečenice započinjao s 'you can imagine..", što je izazivalo salve smijeha, ali u biti 'you can really imagine" stare rimljane kako se prešetavaju i sipaju poslovice na latinskom.


Nismo se na kraju dugo zadržali, pa nismo uspjeli vidjeti više, bus je žurio na parkiralište u fazu 9-to satne hibernacije. No, Pompeji su zakon. Još jedan apsolutni 'must see'.

Vratili smo se u hotel, obavili check in, odvezli se liftićem na n-ti kat, smjestile se u sobu i onesvijestile od umora. Kad smo došle k svijesti, par sati kasnije, vani je bio mrkli mrak, grupa je odavno napustila hotel da bi odradila brzinsko razgledavanje, a mi smo bile gladne k'o pas i bilo nas je strah izaći na ulicu. Ali ipak smo se na kraju odvažile i krenule u pustolovinu traženja objeda. Srećom srele smo na putu V. koji nas je uputio na odličnu pizzeriju Umberto koja se nalazi 25m od hotela. I pizza je bila stvarno odlična, a kako i neće kad smo u Napulju, prijestolnici Pizze. To je isto kao da odete u Oroslavlje i ne svratite u Oro-goro. Samo što je napuljska pizza nešto puno finije, i nakon nje nemate osjećaj da ste pojeli hrpu kamenja koje tri dana nećete moći probaviti (što je čest slučaj s hrvatskim prevarama od pizza). Umbertova je bila tanka, meka, malo masnija zbog pršuta i maslinovog ulja, i sjela je ko budali šamar. Onako da te uljuška u san i zabraviš da se nalaziš na vrhu zgrade čije su evakuacijske stube zaključane i da si u slučaju neke gluposti prosto naj**o.

13. DAN- NAPULJ

Novo jutro, novi dan na ulici (od toga mi je već lagano muka). Doručkujem napokon jogurt i kukuruzne pahuljice, želudac je zahvalan zbog uskraćenog terora zvan prešećereni kroasan. Pakiramo stvari i spuštamo kofere na recepciju, ostavljamo ih praktički na ulazu sumnjivom recepcionaru i frendu mu Crncu. Ostavljam i fotić u torbi jer nije sigurno hodat s njim po ulici (koliko je siguran na recepciji je isto dosta upitno), zato nemam nikakvih .jpeg zapisa iz Napulja.

Pridružile smo se većoj skupini cura iz busa da ne lutamo same, a i zato što nismo imale kartu grada, i uputile se u obilazak Napulja. Uputile smo se čoporativno ulicom Giuseppe Garibaldi prema moru, pa avenijom Nuova Marina prema Novom Dvorcu. Na putu nas je pratio jak miris/smrad smeća i marihuane, prošle smo pored oronulih zgrada, sumnjivo pustih ulica i kilometarskog reda ljudi ispred pučke kuhinje. Kratki reality check kao svaki put kad se pentram do bolnice sv. Duh, pa tutnem nekom dedi 20kn za cigare, da ne skuplja čikove po podu, pa odem dalje i zaboravim, izgubljena u vlastitim mislima i "problemima".

Castel Nuovo ili Maschio Angioino je srednjovjekovni dovrac i jedna od najvažnijih znamenitosti u gradu, izgrađen je u 13.st. A portal je naknadno dodan krajem 15.st. u renesansnom stilu, autorstvo je pripisivano mnogima, između ostalih i našem Lucijanu Vranjaninu. Upad se plaća 6e, pa nismo istraživali unutrašnjost.

Spustile smo se južnije prema Castel dell' Ovo (Jajoliki dvorac?), smještenom na mjestu nekadašnjeg otoka Megaride, koji je kasnije pretvoren u poluotok. Ime dvorca potječe od rimskog pjesnika Vergilija Marona koji je, kao kaže legenda, stavio jaje u temelje utvrde i u slučaju da se jaje razbije dvorac bi bio uništen i niz katastrofalnih događaja pogodio bi Napulj. Upad je slobodan, što je super, jer je pogled od gore divan, na more i na Napulj. I ako ste znatiželjni, kao ja, zavirite u svaku pukotinu dvorca, u jednoj se nalazi lift koji će vas odvest ravno na krov, a ne u neke tajne podzemne svijetove ili Narniju. Jedino nismo vidjeli nikakvu zatočenu princezu, samo tri wonnabe u krinolinama od vjenčanica koje su se pentrale po stijenama ne bi li izgledala što izazovnije.


Naša zamišljena kružna putanja odvela nas je zatim na Piazzu del Plebiscito, kolosalni polukružni trg koji podsjeća na trg sv. Petra u Rimu. Na njemu se nalaze bazilika San Francesco di Paola i kraljevska palača s kipovima svih napuljskih vladara. Prostor služi za velike koncerte (prošle godine nastupio je The Boss) i za prosvjede (jedan manji se održavao u to vrijeme).

Sad smo već bile u finijem kvartu, vidjelo se po hotelima, dućanima, restoranima, čistoći ulica i gužvi. Ulicom Toledo uputile smo se k ili ka Arheološkom muzeju, ali smo srećom na pola puta srele Đakovčane koji su nam rekli da je pola muzeja pod ključem, da se ne može skoro ništa vidjeti i da se ne isplati ići. Produžili smo još malo do trga Dantea Alighieria gdje je izvjesna gospodična imala blagi živčani slom/ napad na nacionalnoj osnovi između redaka, pa smo je kolektivno morali otpratiti do pizzerije De Michele jer je ona naumila da jede (znam, jesti) u pizzeriji u kojoj se snimao treš film Jedi, moli, voli, slike Julie Roberts vise sa zida i u redu na pizzu se čeka i po dva sata. O tom po tom.

U ovom uzvišenom trenutku moja sposobnost opisivanja me izdaje. - Dante

Oslobođene terora mogle smo se vratiti razgledavanju i ispijanju kave ili soka. Kolektivno smo odabrale jednu malu slatku slastičarnicu u blizini Katedrale. Wi-fi nam je već obilježio sjedenje po birtijama na putovanju, a šifra za ovaj je nadmašila sve do sada, na papiru je u dva reda stajalo sigurno 30 slova i brojki. Mislim da smo duže upisivale šifru nego što smo sve skupa provjeravale poruke.

Posjetile smo par crkava kojim više ne znam ime, između ostalog i katedralu, gotičku crkvu iz 13.st., koja stoji na mjestu najstarije crkve iz 570. godine prije Krista. Katedrala je povećena svecu San Gennaru i u njoj se nalazi bočica svečeve krvi (koja mora biti tekuća, jer ako nije sigurnost grada je upitna). Jaje, pa bočica krvi... u Napulju je nešto gadno pošlo po zlo, ali mislim da se ipak odaziva na Cammora.

Kad smo kod mafije šetale smo ulicom Vicaria Veccia u kojoj je bila sva silina očito ukradene robe koju su prodavali po niskim cijenama. Veliko pakiranje od 10 twix čokoladica za 2eura i odolila sam.

Uputile smo se prema pizzeriji De Michele na posljednju večeru u Napulju s prešutnim dogovorom da nećemo čekati 2h u redu. Nije bilo gužve, stol smo dobile za 5min. I onda iznenađenje, u tako razvikanoj pizzeriji očekivala sam čudesan izbor pizza, ali ne, sve se svodi na dvije (doslovno dvije) margaritu i marinaru, jedna s bosiljkom, druga s origanom. Obje koštaju 5eura. I ok je, ništa posebno. Ne bi na nju čekala duže od tih 5min.

Vraćamo se na recepciju hotela. Torbe su na broju. I mi smo na broju i svi čekamo u redu za jedan (!) wc u kojem želimo samo brzinski oprat zube i promijenit donje gaće. Do prvog kreveta i piđame dijeli nas još dobrih 28h. Smještam se u sjedalo, stavljam slušalice na uši, gasim zvučnik i svjetlo na prekidač, i razmišljam kako bi to isto bilo dobro napraviti s podražajnim receptorima.

Jedan dan je premalo da shvatim kako jedan grad, velik kao Napulj, uistinu diše. Zato moja nit smrdi nit miriše reakcija ne bi bila primjerena. Vratit ću se kad ne bude više opasno nositi fotoaparat oko vrata.

14. DAN- VENECIJA
[fakultativni izlet 15e]

U oblačno i hladnjikavo praskozorje četrnaestog dana sletili smo na još jedno parkiralište restorana/krčme uz cestu. Noć u busu bila je teška, talijanske autoceste dale su sve od sebe da nas dodatno umore, taman se nekako namjestiš i bus naleti na hupser koji te izbaci iz skoropaidealnog položaja, a vrati te tako da ti glava odskoči od prozora, svaki ulazak u tunel nova svjetlost koja udara u bolnu glavu, i ne znaš jesi li na putu za Veneciju ili za život poslije smrti, pa u punoj brzini (bez kočenja) bus uletava u krivinu, a ti maštaš da te centripetalna sila izbaci u neki paralelni svemir s krevetom i jastukom.

Šest noći spavanja u busu zvuči stvarno strašno i većina bi to odmah odbila (osim ako nije u pitanju 3.d. i maturalac), ali uistinu nije tako grozno. Strašna je bila samo ta zadnja noć, jer je svima već lagano dosta svega, i suputnika, razgledavanja, wc na benzinskoj, života iz putne torbe... ne kaže se bezveze svugdje je lijepo, ali doma je najljepše. Ja sam većinu vremena tih noći provela uistinu spavajući i sanjajući (na što su neki bili poprilično ljubomorni) što je u biti super, pa mi možda zato to nije tako teško padalo.

Za četrnaesti dan smo imali dva izbora, 1. fakultativni izlet u Veneciju i 2. bivanje na plaži u Lido di Jesolo. Na početku putovanja (uzročno posljedično nakon Riminija) samo se odlučile za broj 1, a s današnjom pameću bi možda čak i razmislila o broju 2. Zašto? Venecija u 8.mj. na 800 stupnjeva s gradacijom umora u nebesima predstavlja samo ultimativnu iritaciju. Sad bi vjerojatno odabrala opciju spavanja na plaži (koliko god loša bila).


Stigli smo oko 8h brodom u Veneciju i na ulicama je već bilo milijun Rusa i miljardu Kineza, ej! Red za crkvu sv. Marka do preksutra. Ne možeš se čak ni izgubiti ako hoćeš, jer bi te rijeka ljudi opet odvukla odakle si i krenuo. Uličice, mostići, kanali, gondole i nepostojeća romantika. Nepostojeće su bile i klupe, pa smo počinak tražile po crkvama, tamo je bilo mirno, hladno i mogle smo sjediti.

Ponte dei Sospiri

bookmarks koji koštaju ko suho zlato, ali su lijepi



Par fragmenta uslikanih u tom predugom danu, u gradu koji je inače uistinu čaroban (prvi put koristim ukletu riječ s kojom smo se susretali svaki put kad bi pogledali itinerar) i o kojem ću drugi put napisati cijeli  ep. Obećajem.

Dočepali smo se busa, granice i Zagreba. Izljubili, izgrlili i oprostili...do nekog drugog puta, u nekom drugom gradu, na nekoj drugoj predstavi, u nekom drugom cirkusu... (rekao bi Đole). Pozdrav Ani, Sandi, Stjepanu, Vjeki, Ivici, Dijani i Zokiju, ma gdje bili.

I rekao bi Rodriguez... she laughed when I tried to tell her, hello only ends in goodbye.

31. kolovoza 2014.

Putovanje po Italiji III. dio (Sicilija) | BRUSCHETTE

...u prošloj epizodi...

Još uvijek smo na čarobno-opskurnom otoku zvanom Sicilija. Suputnici, novčanici i vitalni organi su manje više na broju. Sunce piči, a Etna roštilja (malo žešće bljuca lavu). Nakon tri lijepa dana okolo Catanie i uz Jonsko more, vrijeme je za Prijestolnicu i Tirensko more. I Clive Owena.
Nećete moći vjerovati što nam se dogodilo...

18. kolovoza 2014.

Putovanje po Italiji II. dio (Sicilija) | CAPONATA

...u prošloj epizodi...

U epizodi 'praznik u Rimu' izgubili smo i dva suputnika, mladi ljubavni par koji to više nije, ne zato što je ona princeza (k'o Audrey), nego zato što je on kreten (pjesma Kawasaki 3P-a 3:05), navodno je on prekinuo vezu na prvoj benzinskoj stanici nakon što smo prešli granicu (nemoj pričat s njim- udari ga!), oboje su odletili prvim avionom za Zagreb (200e per capita). Svaki komentar je suvišan.

Rim napuštamo oko 21h, umorne od cjelodnevnog hodanja (skoro bez stajanja) i predozirane arhitekturom krećemo prema obećanoj zemlji- Siciliji! Udobno se smještam u svoje sjedalo, imam jastuk, dekicu i ipod, osjećam se skoro k'o doma, to je onaj trenutak kad se s tim jednostavno saživiš. Pustiš Ashes Divide i pokušaš zaspat, iako ti to talijanske autoceste ne dopuštaju baš jednostavno (hupseri, tuneli, svjetlo, zavoji...you name it).

4. DAN- LETOJANNI, CATANIA (distopija i Clive Owen)

Najveći otok na Mediteranu, Siciliju, ugledali smo u praskozorje četvrtog dana. Bilo je negdje oko 6h kad smo s trajekta ugledali Messinu, amorfnu masu ružne arhitekture (koju vjerojatno može zahvaliti potresu koji ju je devastirao početkom 20.st., čak 90% grada bilo je porušeno). Kad smo sišli s trajekta još jedan očaravajući moment- smeće. Ništa čarobno u tom prizoru.  

Welcome to Sicily!

10. kolovoza 2014.

Putovanje po Italiji I. dio | mini FOCACCIA

Prije tjedan dana vratila sam se s dvotjednog proputovanja po Italiji, pa vam donosim par kratkih (relativan pojam) putopisnih postova i recepata koji okusom, mirisom i bojom još živo podsjećaju na to.

Prvotni plan bio je tjedan dana godišnjeg provesti u Irskoj u vlastitom aranžmanu, no zbog više faktora (nedostatak vremena za planiranje i troškova koji su iz dana u dan rasli) od toga smo odustali (ja i kona). Onda smo slučajno na facebooku nabasali na agenciju Jungle tribe- nasmijano pleme i ponudu za dva tjedna Sicilije (smještaj+doručak+prijevoz). To je bilo to, ljubav na prvu ponudu. Nadoplata za dvokrevetnu sobu (zbog duševnog mira), putno osiguranje i fakultativne izlete (po izboru). U agenciji su nam rekli da će svi fakultativni izleti koštati 70e, no ispalo je da koštaju duplo više, što im još uvijek malo zamjeramo jer ne volimo kad nas se bespotrebno zavarava, na kraju smo ih sve uplatile, ali drugi put ćemo razmisliti, na većinu se može samostalno i za manje novaca (fool me once...). Srećom da su Talijani pokupovali sve hrvatske banke, pa se novac s bankomata diže bez provizije.

Putovanje u brojkama: 1 autobus, 15dana, 5000km, 9 gradova, 9 noćenja u hotelu/hostelu, 6 noćenja u busu, 7 fakultativnih izleta.

Putovanje je za neke počelo u Beogradu, za mene i konu u Zagrebu, negdje oko 1h iza ponoći na čudno pustom parkiralištu Arena centra. Prvih pola sata smo bile u mode-u 'što je nama ovo trebalo?', sve je naizgled bilo malo, skučeno, dosadno, staro i smrdljivo. S vremenom smo se s nečim pomirile, s nečim saživjele, s nekim ugodno iznenadile, ali smrad je ostao konstanta, kao gravitacija.

"Fasten your seatbelts, this is going to be a bumpy ride."

14. svibnja 2014.

NAPITAK OD JAGODE, BANANE I NARANČE| (fake) Pink Rabbits



I couldn't find quiet
I went out in the rain
I was just soakin' my head to unrattle my brain
Somebody said you disappeared in a crowd
I didin't understand then
I didn't understand now

Am I the One you think about when you're sitting in your faintin' chair drinking pink rabbits?

The National je američki indie rock bend koji slovi za jedan od najboljih bendova današnjice. Melankolični i mračni najbolje pašu za kišnih dana, ali nisu bili za baciti jedne burovite večeri u Šibeniku (Terraneo, 2012.) ili divne ljetne večeri na zagrebačkoj Šalati (ljeto, 2013.). Kažu da ima neka tajna veza među njima i hrvatskom publikom (možda ona čaša vina koju tako vole imati uza se), pa ih evo u Šibeniku i ove godine. Neću se upuštati u nikakve glazbene kritike, samo ću preporučiti da poslušate bar jedan album (ako već niste).
Predmet interesa je, u biti, pjesma 'Pink Rabbits' sa zadnjeg albuma 'Trouble will find me' u kojoj  Matt svojim divnim glasom pjeva o ispijanju rozih zečeva, koktela koji je osmislio sam Matt. Slijedi recept bez omjera, to ćete morat prilagoditi afinitetima. :)

PINK RABBIT 
(by Matt Berninger)
Tequilla
Nestle Quick Strawberry Milk
Kahlua (meksički liker od kave i tequille)


Ja sam se odlučila za rozu varijantu, ali bezalkoholnu, zdravu i hranjivu. Jedan fake pink rabbit. :)

NAPITAK OD JAGODE, BANANE I NARANČE

šaka svježih jagoda
1 banana
1 naranča

Jagode i bananu stavite u blender i zalijte sokom od naranče, pa sve dobro izmiksajte. Po želji dodajte kockice leda. Ili naranču zamijenite s 1dcl mlijeka da dobijete frape.

And everybody was gone
You were standin' in the sreet 'cause you were tryin' not to crack up
It wasn't like a rain it was more like a sea
I didn't ask for this pain it just came over me
I love a storm, but I don't love lighthing
All the waters coming up so fast, that's right.

21. travnja 2014.

KOKOS ROLADICA

Ovo je recept koji sam tražila godinama. I kad kažem godinama to i mislim- doslovno. Pronašla sam ga na blogu Vali voli torte i oduševila se.
Možda to i nije baš onaj iz priča iz davnina jer ga nepce više ne pamti najbolje, ali je odlična zamjena. Sve ono što ne volim u roladama tu je eliminirano. Ne volim predebeli biskvit, ovdje je tanak tek toliko koliko treba da drži kremu na okupu, a opet je divno čokoladan i topi se u istima. Ne volim kreme s maslacem (ilinedajbože margarinom), ovdje je krema divna kombinacija bijele čokolade i šlaga. Svaki dodatan komentar je suvišan... 


KOKOS ROLADICA
(original recept)

biskvit
4 jaja
4 žlice šećera
1/2 vrećice praška za pecivo
1 žlica brašna
4 žlice kakaa

Odvojite žutanjke od bjelanjaka, pa od bjelanjka (s prstohvatom soli) napravite snijeg. Žutanjke miksajte sa šećerom (cca 3min), pa dodajte prašak za pecivo, brašno i kakao i lagano ih umiješajte. Na kraju lagano ručno umiješajte snijeg od bjelanjaka.
Smjesu ravnomjerno rasporedite na papir za pečenje u pleh dimenzija 30x40cm i stavite peći u pećnicu prethodno zagrijanu na 170C na 15min.
Pečeno tijesto prebacite na vlažnu krpu tako da papir za pečenje bude gore, pa ga lagano odlijepite, a tijesto zamotajte u roladu i ostavite da se ohladi.

krema
100g bijele čokolade
400ml vrhnja za šlag
50g kokosovog brašna

Bijelu čokoladu narežite na sitne komadiće, pa sa 130ml vrhnja za šlag otopite na pari. Smjesu zatim stavite u frižider da se stisne (par sati). Nakon što se krema ohladila i stisnula miksajte je 5-10min. Smiksajte i ostatak (270ml) vrhnja u šlag. Pa sve skupa pomiješajte zajedno sa 50g kokosovog brašna.
Razmotajte tijesto i premažite ga kremom, pa ponovo zarolajte i stavite na tanjur za serviranje.

glazura
100g čokolade za kuhanje
100ml vrhnja za šlag

Od ovih sastojaka možete napraviti ganache kremu ili običnu glazuru. Stavite vrhnje da se ugrije do vrenja, pa prelijte po čokoladi koju ste prethodno narezali na sitnije komadiće. Smjesu stavite  direktno na roladu ili u hladnjak da se ohladi, pa miksajte dok ne dobijete finu kremu koju ćete staviti na roladu. Kako god napravili nećete pogriješiti.

ukrašavanje
kosos

Roladu pospite kokosom, pogotovo ako vam glazura nije ispala vizualno najbolje kao meni.


13. travnja 2014.

MINI PAVLOVE S JAGODAMA



 

Kao inspiracija je poslužio recept s bloga M's Bakery.


MINI PAVLOVE S JAGODAMA

beze kore
(za 15 mini kora)

4 bjelanjka
180 g šećera u prahu
1 žlica alkoholnog octa
1 žlica gustina
4 žlice kakaa u prahu

Miksajte bjelanjke dok se ne stvori bijela pjena, pa počnite dodavati šećer u prahu žlicu po žlicu. Miksajte dok smjesa ne postane sjajna i čvrsta (2-3 min). Dodajte ocat, gustin i kakao (koji ste prethodno prosijali) i ručno ih umiješajte, smjesa mora biti jednolične boje. Na papir za pečenje nacrtajte krugove promjera 8cm tako da između ostavite 3-4cm razmaka, zato što se kore pečenjem malo prošire. Možete naravno crtati krugove veličine po želji, samo računajte da ćete dobiti manje kora ako krugovi budu veći. Preokrenite papir za pečenje tako da nacrtana strana bude okrenuta na pleh, pa stavljajte smjesu na papir tako da u sredini formirate malo udubljenje u koje ćete kasnije stavljat šlag i jagode. (Iako, čak i ako ne bude udubljenja, sve će i dalje normalno stajati. :)) Zagrijte pećnicu na 140C, i obavezno uključite ventilaciju. Ja sam odmah stavila oba pleha i temperaturu smanjila na 130C. Pecite ih 20-25min. Kad su pečeni, ugasite pećnicu, otvorite malo vrata i ostavite ih unutra dok se ne ohlade.
Skidanje kora s papira za pečenje bilo je relativno problematično. S jednog papira su se skidale normalno bez pucanja, a na drugi su se priljepile tako da sam ih jedva odvojila (isti papir, ista pećnica, isto vrijeme). Možda bi onda papir trebalo malo premazati maslacem za svaki slučaj.

seriviranje
750ml vrhnja za šlag
2 mjerice jagoda
100g čokolade za kuhanje

Kore je najbolje ispeći dan ranije i ostavit ih da se dobro ohlade i osuše, a sve ostalo napravite netom prije konzumacije*. Vrhnje za šlag smiksajte da dobijete šlag (:D), jagode operite, očistite i narežite, a čokoladu otopite na pari. Sve zatim nabacajte na kore. Možete ih slagati na jedan ili više katova. :)


* čitajući druge blogove o hrani i ine stranice stekla sam dojam da Pavlovu nije poželjno držati u frižderu, što se pokazalo netočnim. Ostalo je par popucalih kora, pa sam ih natrpala šlagom, jagodama i čokoladom i ostavila u frižderu preko noći, idući dan su bile puno ukusnije nego one servirane netom prije konzumacije, jer su kore omekšale, okusi se spojili i doslovno su se topile u ustima.

7. travnja 2014.

SLATKA MINI PROJA S VIŠNJAMA + BLAGOSLOV ZEMLJE

 
"Tko je progazio ovu dugu, dugu stazu preko močvarna tla duboko u šumu? Muškarac, čovjek, prvi čovjek koji je ovuda prošao. Za njega nije bilo staze." 

Ovako počinje knjiga 'Blagoslov zemlje' Knuta Hamsuna, za koju je 1920. dobio Nobelovu nagradu, a na hrvatski ju je davnih dana preveo A.B. Šimić. Saga je to o norveškom težaku koji krene od ničega, o borbi za preživljavanje pod utjecajem vremenskih prilika, o volji, snazi, upornosti i mukotrpnom stjecanju bogatstva. O polju. O ljudima. O životu. Divno je to štivo i podsjetnik da ne mora i nije u životu sve instant- brzo gotovo i bljutavo.

Recept koji slijedi je brzinski, ali nikako insant, preporuča se konzumirati uz Hamsunov klasik.

Proja je staro srpsko tradicionalno jelo, a sastoji se od kukurznog brašna, masti, mlijeka i jaja. Može se poslužiti kao predjelo ili kao prilog uz glavno jelo. A da može postati i desert ili samostalna brzinska večera otkrile su mi Legice u kuhinji. :) (moja uobičajena doza inspiracije).
Obzirom da smo mi mala četa čija polovica ne jede puno, a druga polovica jede malo (iako bi jela puno da smije), odlučila sam prepoloviti smjesu i ubaciti je u slatke DM-ove kartonske kalupiće (koje uistinu ne treba mastiti) i brzinska slatka večera bila je na stolu.

SLATKA MINI PROJA S VIŠNJAMA
[po originalnom receptu Legica u kuhinji]
sastojci 
[za 6 mini proja]

2 jaja
150g glatkog brašna
70g kukuruzno brašno (palenta)
60g maslaca
100ml mlijeka
80g šećera
2 žličice praška za pecivo
100g višanja

Na laganoj vatri otopite maslac i ostavite da se ohladi. Pjenasto umutite jaja i šećer, pa dodajte ohlađeni rastopljeni maslac i mlijeko. Pomiješajte brašno s praškom s pecivom, pa ih umiješajte u smjesu. Na kraju dodajte kukuruzno brašno. 
Pripremite 6 malih kartonskih kalupa (ne treba ih mastiti) i rasporedite smjesu. Po vrhu pobacajte višnje koje ste prethodno uvaljali u brašno (koje sprječava da potonu).
Pecite ih u prethodno zagrijanoj pećnici 15-20min.

 Dobar tek!

23. ožujka 2014.

MRAMORNI KOLAČ | marble cake

*scroll for english version*


Je li mramorni kolač jedini suhi kolač kojeg vole baš svi?
Mogao bi biti. :)
Brz i jednostavan za napraviti, a tako divno miriše na sretne dane.
Obično dolazi u obliku kuglofa, no možete ga staviti u običan pleh ili u kalup za muffine. Ja sam svoj odlučila ispeći u kalupu za srneći hrbat, malo za promjenu. :)
Gugelhupf ili kuglof porijeko vuče iz južne Njemačke, a tradicionalno sastoji se od brašna, mlijeka, jaja, maslaca, badema, grožđica i kvasca. Dekoriran je šećerom u prahu ili čokoladnom glazurom. U novije vrijeme kvasac je zamijenjen s praškom za pecivo, zbog lakše pripreme.
Legenda kaže da su tri kralja na putu iz Betlehema prošla kroz francusku regiju Alsace, čiji stanovnici su bili tako sretni zbog njihovog posjeta da su im ispekli kolač po uzoru na njihove turbane i tako je nastao oblik kuglofa.




MRAMORNI KOLAČ
biskvit
[u kalupu za srneći hrbat]

110g maslaca
120g šećera
mahuna vanilije
3 jaja
220g brašna
20g mljevenih badema
2 žličice praška za pecivo
150ml mlijeka
3 žlice kakaa
5 žlica soka od naranče
naribane korice pola naranče
2 žličice ruma

Pripremite sve sastojke i ostavite ih da dođu na sobnu temperaturu. Mahunu vanilije prepolovite po dužini i sjemenke ubacite u šećer.
Pjenasto umutite maslac i šećer+sjemenke mahune vanilije (ako nemate mahunu zamijenite ju s vrećicom vanilin šećera).  U smjesu zatim dodajte jedno po jedno jaje, neprestano miksajući. U drugoj posudici pomiješajte brašno, prašak za pecivo i bademe. U smjesu jaja i maslaca zatim postepeno naizmjenično dodavajte brašno i mlijeko. Dobivenu smjesu podijelite na dva jednaka djela, te u prvi dodajte 2 žličice ruma, a drugi koricu naranče i kakao koji ste prethodno razmutili sa sokom od naranče. 
Kalup dobro namastite maslacem. Prvo stavite svijetlu smjesu, a na nju tamnu smjesu. Vilicom na par mjesta izmiješajte smjesu. Stavite peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 180C, 30min.Napravite test čačkalicom.
Kad je pečen izvadite ga i stavite na rešetku, malo se mora ohladiti prije nego ispadne iz kalupa.

glazura
100g vrhnja za šlag
70g čokolade za kuhanje

Kolač možete jednostavno posipat šećerom u prahu ili mu staviti čokoladnu glazuru (da zavarate one koji nisu fanovi suhih kolača). Čokoladu isjeckajte što sitnije, a vrhnje za šlag stavite da se zagrije do točke vrenja. Prelijte vrhnje preko čokolade, pa miješajte dok se sva čokolada ne otopi. Pustite da se glazura malo ohladi pa je prelijte preko kolača na rešetki. Najbolje bi bilo da rešetku stavite na čisti pleh, tako da možete pokupiti čokoladu koja je iscurila i po potrebi vratiti na kolač.


Ako ovaj kolač želite napraviti u kalupu za kuglof samo poduplajte sastojke.

Servirajte uz šalicu vrućeg čaja. :)

 ***

110g butter
120g caster sugar
 1 package vanilla sugar
3 eggs
220g all.purpose flour
20g milled almonds
2 teaspoons baking powder
pinch of salt
160ml milk
3 tablespoons cocoa powder
5 tablespoons orange juice
2 teaspoons rum

Mix the butter until creamy and all lumps are gone. Add sugar+vanilla sugar and continue to mix. Add eggs one at a time. Combine flour, baking powder and salt, add to butter mixture. At the same time pour in the milk so that the flour and milk get mixed in to the butter at the same time. Divide mixture evenly into two bowls. Add the rum in one bowl, and cocoa powder mixed with orange juice in second bowl.
Prepare a cake pan (Gugelhupf form or any other) and grease it with butter. Fil the pan with rum mixture firt, than add the cocoa mixture and mix them little with the fork.
Preheat oven to 180C. Bake cake for 30min. Test cake for doneness by sticking the center with a toothpick- if it comes out clean, the cake is done, if doesn't, bake the cake for few more minutes and retest.
Remove cake from oven when its baked and allow it to cool for few minutes. Turn over the pan on the plate and remove it. 
Sift powdered sugar or melted chocolate with cream over the cake as decoration.

20. ožujka 2014.

MACARONS (za maštanje) I.dio | daydreaming macarons part one



avantura, avantura počinje, tek sada ništa višene razumijem
sve moje fore su blamaža i jedva igdje prolaze
sad kada snage imam samo još za kraj...


Tjedan dana prije nego sam se bacila naglavačke u avanturu zvanu spravljanje macaronsa pjevala sam ovu pjesmu. Tj. sama se vrtila u glavi ko pokvarena gramofonska ploča.
Mjesecima sam iščitavala sve hrvatske blogove s receptom za macaronse, gledala jubito filmiće i proučavala slike, i svaki put uredno odustala iz kukavičkih razloga. Čitajući komentare i uvode u postove (koji su uvijek isti) izvela sam zaključak da su užasno teški za napraviti, da će prvih 856 tura završiti u smeću, ili popucano, ili neće biti stopala, ili neće ličiti na ništa prije nego što ikad uspiju... donekle. Na kraju je ispalo da nije to uopće tako strašno (ili sam ja užasno talentirana). Da prvu turu nisam izvadila par minuta prerano (pojavilo se stopalce, lijepo se digli) uspjeli bi iz prve, ovako su uspjeli iz druge. Kolosalan uspjeh, rekli bi.

1. Bjelanjke ne treba odvajati 2-5 dana ranije. Dovoljno je 24h. To je super, jer ne morate podrediti cijeli tjedan planiranju pečenju kolača.
2. Dobro je dan prije samljeti bademe jer to je zapravo najzamorniji dio. Možete ih ali ne morate blanširati, ako ih blanširate onda ih dobro posušite pa ubacite u mlin ili blender. Samo polako s tim da ih ne bi pretvorili u maslac ili ulje. Nakon što ste ih usitnili prosijte ih kroz sito. Najlakše ih je kupiti već smljevene (Interspar, 200g 20kn).
3. Ovaj video sam pronašla na većini blogova, stvarno ga je zgodno pogledati da se dobije predodžba što vam je činiti.
4. Kažu da su gramaže sastojaka u ovom receptu ko božje zapovijedi. Svakako se točno držite napisanih ovdje, no vidjeh različite omjere koji su bili jednako uspješni (ili ponekad jednako neuspješni) tako da očito nije pravilo.

Recept sam uzela s uputa koje su došle uz Zenkerovu silikonsku podlogu za macaronse.

MACARONS 

50g šećera
70g bjelanjaka
80g bademovog brašna iliti fino mljevenog badema
150g šećera u prahu

[24h ranije :)]
1. Odvojite bjelanjke od žutanjaka. Za 70g bjelanjaka je obično potrebno 2 jaja srednje veličine. Spremite ih u posudu s poklopcem i ostavite na sobnoj temperaturi.
2. Ako niste u dućanu pronašli već mljevene bademe- sameljite ih.

[dan D]
1. Oboružajte se pozitivnom energijom i duboko udahnite. :)
2. Mikser držite pod pravim kutem, pa bjelanjke miksajte najmanjom brzinom dok se ne počnu pjeniti, dodajte 1/2 kristal šećera, pojačajte brzinu pa kad smjesa očvrsne dodajte ostatak šećera. Miksajte dok smjesa ne postane skroz čvrsta (ne pada s metlica).
3. Dodajte smjesu badema i šećer u bjelanjke, pa špatulom energično miješajte, tj. preklapajte smjesu. Taj se proces zove 'macaronizacija', a završava kad smjesa sa špatule pada u jednom mlazu poput lave i nakon što padne trebala bi se spojiti s ostatkom smjese, ne smiju ostati oštri rubovi. Nemojte se zanijeti pa premiješati, nakon što je smjesa postala kompaktna i jednolična svaka dva okretaja provjeravala sam kako pada sa špatule.
4. Smjesu potrpajte u dresir vrećicu s kružnim otvorom ili običnu vrećicu za zamrzavanje kojoj odrežite vrh, pa istiskujte krugove na papir za pečenje ili silikonsku podlogu koje ste prethodno stavili na pleh.
5. Lupite plehom tri puta o stol da izbijete zrak koji je možda ostao u smjesi i ostavite da se suše na zraku sat vremena ili više. Kad ih dodirnete smjesa se ne bi smjela lijepiti za prste, znači da se formirala korica i da su spremni za pečenje.
6. Zagrijte pećnicu na 150C (cirkulacija zraka). Zatim smanjite temperaturu pećnice na 140C i pecite 15-25minuta ovisno o pećnici. Nakon 5-7minuta trebalo bi se formirati "stopalce", a gotovi su kad "klobuk" postane fiksan.
7. Kad ih izvadite iz pećnice maknite podlogu s pleha i ostavite macaronse da se ohlade prije nego ih počnete odvajat od nje.

ganache krema
100g čokolade za kuhanje
100g vrhnja za šlag

Čokoladu nasjeckate što sitnije. Vrhnje zagrijte do vrenja pa prelijte po čokoladi, miješajte dok se svi komadići čokolade ne rastope. Kremu stavite u hladnjak da se ohladi.

[spajanje]
Nakon silnih i dugotrajnih psihofizičkih priprema htjet ćete da ih što prije spojite i navalite na njih. Ganache je zato jednostavan i brz za napraviti. Nakon što se ohladio žličicom ga vadite i stavljajte na jednu polovicu macaronsa, pa spojite s drugom polovicom. Dobro je prije spajanja naći bolje polovice, iliti one koje se veličinom najbolje pašu. :)



To je to!
Nemojte čekati mjesecima i godinama da napravite svoju prvu turu, nisu nikakav bauk.
Drugi put o bojanju, nešto općenito o macaronsima i zašto se zovu 'daydreaming'.

16. ožujka 2014.

ČOKOLADNI BROWNIES S LJEŠNJACIMA | chocolate hazelnut brownies




Nadolazeći sve češći sunčani i lijepi dani znače samo jedno- minimalan boravak u kužini, maksimalan boravak na suncu. :) Potreba raste i za brzinskim receptima, ali da pritom ne gube na kvaliteti. Zato su browniesi uvijek dobar izbor.

ČOKOLADNI BROWNIES S LJEŠNJACIMA

200g čokolade za kuhanje
120g maslaca
80g smeđeg šećera
80g bijelog šećera
1 vanilin šećer
3 jaja
110g glatkog brašna
20g kakaa u prahu
(80g) grubo nasjeckanih lješnjaka

Lješnjake stavite na pleh, pa u pećnicu na 30min-1h na 130C. Izvadite ih iz pećnice kad s lakoćom s njih padaju ljuskice, pustite da se ohlade, uklonite ljuskice pa ih grubo narežite.
Čokoladu s maslacem otopite na pari i ostavite par minuta da se ohladi.
Pjenasto umutite jaja sa šećerom + vanilin šećerom, zatim dodajte smjesu čokolade i maslaca i lagano umiksajte. Pomiješajte brašno, kakao i lješnjake, te ih postepeno po malo dodavajte u smjesu i lagano umiksajte.
Na pleh (20x30) stavite papir za pečenje, pa izlijte smjesu.
Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 180stupnjeva, 20-30min. Ovdje vam ne može poslužiti test čačkalicom jer je poželjno da se na nju uhvati malo biskvita i kad ih izvadite iz pećnice.

Šećer možete staviti u cijelosti smeđi ili bijeli, ili kombinirano kao ja. Lješnjake možete zamijeniti nekim drugim orašastim ili bobičastim voćem. Ovdje pronađite recept za browniese s višnjama u malo drugačijem omjeru.

Uživajte u sunčanom danu i svježem zraku! :)

8. ožujka 2014.

MUFFINI S KARAMELOM I KIKIRIKIJEM




MUFFINI S KARAMELOM I KIKIRIKIJEM
 
karamel
150g šećera
80g maslaca
120g vrhnja za šlag (životinjskog podrijetla)
prstohvat soli

U visoku posudu za kuhanje na laganu vatru stavite da se šećer otopi. Kuhačom miječajte dok se sve grudice šećera ne rastope, a tada prestanite miješati i nastavite grijati na laganoj vatri. Ako miješate s kuhačom na kojoj ostane neotopljenog šećera kasnije može doći do kristalizacije, što svakako treba izbjeći. Kad šećer dobije smećkasto-crvenkastu nijansu i po mirisu više nije presladak, a prije nego počne zagorijevati, dodajte maslac. Miješajte dok se potpuno ne rastopi. Zatim skinite posudu s vatre i pjenjačom umješajte slatko vrhnje. Pustite da se karamel malo ohladi, pa dodajte prstohvat soli.

biskvit za muffine
250g glatkog brašna
2 žličice praška za pecivo
1/2 žličice soli
150g šećera
5 žlica kakaa u prahu
1 jaje
240ml mlijeka
1 vanilin šećer
85g maslaca
krupno sjeckane čokolade za kuhanje
krupno sjeckanih nesoljenih kikirikija

U jednoj zdjeli pomiješajte suhe sastojke- brašno, prašak za pecivo, sol i kakao u prahu. U drugoj zdjeli prvo kratko izmiksajte jaje (1min), zatim dodajte šećer i vanilin šećer (3min), pa natrgani maslac sobne temperature (1min). Smanjite brzinu miksera na najmanju pa dodajte mlijeko. Smjesa će biti tekuća i puna grudica i to je ok. (Važno je da svi sastojci budu sobne temperature). Zatim u smjesu dodajte suhe sastojke i ručno ih umiješajte da se smjese dobro povežu, ali nemojte predugo miješati da tijesto ne bi bilo žilavo. Dodajte komadiće čokolade i kikirikija, pa sve još jednom kratko promiješajte.

U pleh za 12 muffina stavite papiriće i punite ih smjesom da prekrije dno (1/3), zatim stavite žlicu karamela (ili više), pa napunite ostatkom smjese još 1/3. Na vrhu po želji dodajte još karamele ili komadića čokolade.
Pecite 15-20 min u prethodno zagrijanoj pećnici na 190-200C.

Ostatak karamele ulijte u steriliziranu staklenku i pustite da se ohladi. Čuvajte u hladnjaku najviše tjedan dana. Iskoristite ga kao preljev za sladoled ili palačinke.
 

2. ožujka 2014.

SCHWARZWALD TORTA | black forest cake by dr. Oetker

U našem se domu po dobrom starom receptu dr. Oetkera Schwarzwald torta radi već dobrih 20tak godina. S vremenom su unesene male promjene, ali ne značajne. I dalje ostaje jedna od najdražih torta. 
Moj savjet je da poduplate smjesu za prhko tijesto jer je to svima najbolji dio i uvijek ga ostavljamo za kraj. Pretjerajte i s krupnije ribanom čokoladom na vrhu, jer se s tim dijelom ukućani vole poslužiti kao zdjelicom za grickalice. :)


SCHWARZWALD TORTA
(promjer kalupa 26cm)

prhko tijesto
110g brašna
25g kakaa u prahu
na vrh noža praška za pecivo
30g šećera
1 omot vanilin šećera
75 g omekšalog maslaca

biskvit
4 jaja
2 žlice vruće vode
100g šećera
1 omot vanilin šećera
75g glatkog brašna
30g gustina
10g kakaa
1/2 žličice praška za pecivo

nadjev
700g višanja
4 žlice šećera
250ml ocjeđenog soka od višnje
30g gustina
750ml vrhnja za šlag
50g šećera u prahu

ukrašavanje
250ml vrhnja za šlag
50g naribane čokolade za kuhanje
višnje

0. (par sati prije) Izvadite višnje iz zamrzivača (ako imate tu sreću kao i ja), pospite s 4 žlice šećera i pustite da se odmrznu i puste sok. Mogu se, naravno, koristiti i one iz kompota, no onda ovaj korak preskočite.

1. Pripremite smjesu za biskvit. 4 jaja i 2 žlice vruće vode pjenasto izmiksajte najvećom brzinom (1min), polako dodavajući 100g šećera i 1 omot vanilin šećera miksajte 1min, pa sve skupa još 2min. Na kraju lagano umiksajte brašno, gustin, kakao i prašak za pecivo.
2. U kalup promjera 26cm stavite papir za pečenje, pa u njega ulijte smjesu za biskvit. Stavite ga peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 170-190C, na 20-30min. (ovisi o jačini pećnice, nakon 15min već možete napraviti test čačkalicom).
3. Pečeni biskvit izvadite iz kalupa i ostavite da se ohladi.
4. Pripremite prhko tijesto. U posudu stavite brašno, kakao, prašak za pecivo i šećer pa dodajte maslac narezan na listiće pa ga utrljajte da dobijete mrvice brašna i maslaca. Zatim ga umijesite u glatko tijesto. (Ako se lijepi, neko ga vrijeme stavite u hladnjak). Tijesto razvaljajte na dno kalupa (na papir za pečenje) i mjestimice ga izbockajte vilicom.
5. Prhko tijesto stavite u prethodno zagrijanu pećnicu na 160C na 15-20min. Cilj je da se tijesto posuši, ni slučajno prepeče. Kad ga vadite iz pećnice mora na dodir biti meko.
6. Višnje zajedno sa sokom stavite u lonac i pustite da zavrije, višnje zatim ocijedite, a sok ostavite da se ohladi.
7. Iz pećnice izvadite prhko tijesto.
8. Biskvit prerežite na pola.
9. Odmjerite 250ml ohlađenog soka (ako ga nema dovoljno dolijte vode). Zatim 30g gustina pomiješajte s 4 žlice soka (brzo miješajte pjenjačom da se ne stvore grudice). Ostatak soka ponovno zavrijte, maknite s vatre i u nj umiješajte razmućeni gustin, neprestano miješajući. Sve skupa ponovo kratko zavrijte, pa umiješajte višnje  i ostavite nadjev da se ohladi.
/Ako vam se ne da čekati da se sok ohladi, gustin možete razmutiti i sa 4 žlice vode./
10. Smiksajte 750ml vrhnja za šlag (životinjskog porijekla). Po želji u njega dodajte 50g šećera u prahu.
11. Stavite prhko tijesto na tanjur za tortu, pa ako njega postavite obruč. Na prhko tijesto stavite polovicu nadjeva od višanja, 1/3 šlaga, polovicu biskvita, pa ponovo nadjev od višanja, 1/3 šlaga, polovicu biskvita. Ostatak šlaga stavite na vrh.
12. Smiksajte još 250ml vrhnja za šlag, skinite obruč s torte i ukrasite je (površinu torte ravnomjerno premažite šlagom i po njemu stavite ukrase od šlaga). Po vrhu pospite naribanu čokoladu.




27. veljače 2014.

PAŠTETA OD SRDELE I LOKARDE

Jedan brzinski recept za riblju paštetu, prigodan za nadolazeće korizmene petke ili bilo koje druge. Super praktična za ponijet na posao ili poslužiti kao predjelo. Najbolje je u nju staviti svježe pečenu ribu koji niste uspjeli pojesti, ali prolazi i ona iz konzerve. Majonezu zamijenite kiselim vrhnjem (ja ga nisam imala), a ako nije dovoljno maziva dodajte i maslinovog ulja (ja ga ne volim). Strpajte još koji sastojak koji vam je drag, recimo limun ili kapare. Sve je manje više proizvoljno.


PAŠTETA OD SRDELE I LOKARDE
(sardina+lokarda)  pečena riba ili iz konzerve          
(3)                          jaja                                               
(10tak)                   kiseli krastavci
(3 žlice)                 majoneza ili kiselo vrhnje
(pola žlice)            senf
                              sol
+
papar
maslinovo ulje

Pečenu ribu očistite od kostiju, a jaja skuhajte. Sve sastojke zatim stavite u sjeckalicu/multipraktik,  zgnječite štapnim mikserom ili ručno narežite na što sitnije komadiće (potrajat će). Količinu sastojaka odredite po želji i ukusu, jedini zahtjev je da pašteta bude lijepe mazive konzistencije.
Servirajte uz prepečeni (kukuruzni) kruh.



12. veljače 2014.

ČOKOLADNE TORTICE S BANANOM I GANACHEOM | chocolate banana tartelletes

Ovo je jedan jako jednostavan recept, toj tvrdnji u prilog ide da sam ga sama osmislila. Nastavila sam u revijalnom tonu s prhkim tijestom kojem sam ovaj put (napokon) dodala kakao. Onda sam ga zatrpala najdražom kombinacijom u kolačima, a to je čokolada + banana. I voilà!
[Less is more.]


ČOKOLADNE TORTICE S BANANOM I GANACHEOM

tijesto
200g brašna
20g kakaa
140g maslaca
1 (veće) jaje
60g šećera

U posudu stavite brašno, kakao i maslac narezan na listiće, te ih skupa dobro rukama izmrvite. Dodajte šećer i jaje, pa kratko izmiksajte smjesu, a onda rukama umijesite (prhko) glatko tijesto. Tijesto stavite u plastičnu foliju/vrećicu za zamrzavanje i ostavite da odstoji u hladnjaku sat vremena.
Nakon sat vremena tijesto stavite na lagano pobrašnjenu plohu, razvaljajte i pa izrezujte kružnim izrezivačem i stavljajte u posudice predviđene baš za takve male pite ili kalup za muffine. Posudice čak ne morate prethodno namastiti, jer je tijesto samo po sebi već masno. Stavite ga peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 190-200C 10-15min. Test čačkalicom (ako na njoj ne ostaje ništa) reći će vam kad je tijesto pečeno.
Od ove količine sastojaka dobila sam 6 mini tortica (one iz kalupića za tortice, slika 1 i 2) + 10 mini mini tortica (iz kalupa za muffine, slika 3) ili 20tak mini mini tortica.
Ostavite da se tijesto ohladi dok pripremate kremu.

krema | ganache
200g čokolade za kuhanje
200g vrhnja za šlag
+ 1-2 banane i malo cijeđenog soka od limuna

Banane narežite na ploškice ili male kockice i prelijte sokom od limuna (da ne bi posmeđile). Zatim napravite ganache- vrhnje za šlag zagrijte do vrenja pa prelijte po sitno nasjeckanoj čokoladi, i miješajte dok se skroz ne otopi. Tortice napunite komadićima banane, pa prelijte s par žlica ganachea. Stavite hladiti da se krema dobro stisne.
I uživajte, znam da hoćete.:)




8. veljače 2014.

DOMAĆI SLANCI | homemade salty pastry

Sjećate li se kad ste zadnji put pojeli slanac? Ja ne. Nekad davno u pekarnicama se sve svodilo na slanac i buhtlu od čokolade (sumnjivog sadržaja), danas je prevelik izbor svega drugoga. A topli slanac je nekad bio najbolji, poslije škole, engleskog ili plivanja na Mladosti (tamo su ga prodavali s majonezom i kečapom). Kad je Domaćica objavila recept za slance na svom blogu odmah sam ih stavila na 'to do must obavezno nešto' listu.
U nastavku zato slijedi odličan recept za domaće slance. Originalan recept je s bloga Darkova Web Kuharica, a ja sam koristila onaj od Domaćice zbog precizno napisanih mjera (obzirom da nisam prije radila dizano tijesto trebale su mi :D). Smanjila sam samo sve mjere u pola za probu, ali je ispalo da sam dobila 8 komada slanaca srednje veličine, što je bilo sasvim dovoljno. Ne znam je l to bila početnička sreća s dizanim tijestom, ali slanci su ispali odlično iz prve, izvana hrskavi, unutra meki.

 
DOMAĆI SLANCI

tijesto
20g svježeg kvasca/germe
1 žličica šećera
125ml mlijeka
250g brašna
25ml ulja
2 žlice kiselog vrhnja
1/2 žlice soli

premaz
mlijeko + ulje

U maloj posudi razmrvite kvasac, dodajte žličicu šećera i prelijet s malo mlijeka (da prekrije kvasac). Smjesu ostavite na toplom mjestu 10tak minuta da kvasac počne bubriti (ako ne počne bubriti, odite do dućana po novi kvasac). U veću posudu (koja ima poklopac) stavite brašno, ulje, kiselo vrhnje, malo soli i kvasac, pa zamijesite glatko tijesto dodajući polako ostatak mlijeka. Mijesite tijesto minimalno 8min. Poklopite posudu (ili je prekrijte krpom), pa stavite na toplo mjesto na 30-60min da se tijesto digne tj. udvostruči.
Kad se tijesto diglo, istresite ga na pobrašnjenu podlogu i još kratko premijesite. Na veći pleh stavite papir za pečenje i uključite pećnicu na 200C. Podijelite tijesto na manje kuglice, pa ih tanko razvaljajte (kao tortilju) i zarolajte u štapić. Štapiće posložite na pleh. U posudici pomiješajte malo mlijeka i ulja, pa s tim premažite tijesto. Stavite ih peći u zagrijanu pećnicu na 15min.
Ako vam nešto nije jasno- u originalnom receptu ćete pronaći fotografije svih koraka. 

slani preljev
2 žlice brašna
1 žlica soli
vode

Dok se tijesto peče pripremite slani preljev. U posudici pomiješajte brašno, sol i vodu. Smjesa ne smije biti ni prerijetka ni pregusta, pa polako dozirajte vodu ili naknadno dodajte još malo brašna. Ja se držim one da sa solju ne treba pretjerivati, pa sam smanjila količinu, ali sam zato dodala malo soli u tijesto (zlu ne trebalo, tko voli neslano tijesto :)). Nakon 15min izvadite tijesto iz pećnice i prelijte ga slanim preljevom. Vratite ih u pećnicu na još par minuta da se dobro zarumene. Kad ih izvadite iz pećnice prekrijte ih krpom i ostavite da odstoje 5min (ako izdržite).


Nom nom nom!

5. veljače 2014.

TORTA OD SIRA | cheesecake

Prva asocijacija na tortu od sira mi je scena iz "Prijatelja" u kojoj se Rachel i Chandler natežu oko ukradene torte, koja je toliko dobra da je jedu čak i s poda. link na youtube video 
Super su mi krajnosti (ne)voljenja kad je riječ o cheesecake-u, jedna je fanatično voljenje, a druga naravno jednostavna lakoća ne voljenja. Ja sam, unatoč obožavanju sira kao takvog, u taboru protiv. :)
No, to vas ne treba odvratiti od ovog recepta, testiran je na većem uzorku živih bića i položio s odličnom ocjenom. Nije ni čudo jer je ovo još jedan u nizu recepata koji se izdaje za onaj iz slastičarnice Torte i to. To je valjda neka urbana legenda, jer je uvijek netko taj recept dobio od nekoga tko tvrdi da je dobio od nekoga i da je baš to taj tajni recept. Ukucajte u 'google' cheescake iz Torte i to, pa će vam sve biti jasno.
U biti, ja sam dobivenoj recepturi dodala (gramažom) malo više sastojaka. pa ćete po original ipak morati do slastičarnice. :)


TORTA OD SIRA
biskvit
300g keksa (McVities, Petit Beurre)
100g maslaca
2 žlice smeđeg šećera

Kekse dobro izmrvite. (Možete ih usitniti u multipraktiku ili onom sofisticiranijom metodom koja kaže da ih stavite u vrećicu za zamrzavanje pa udarate batom za tući šnicle. :)) Na dno kalupa za tortu stavite papir za pečenje. Na laganoj vatri otopite maslac, pa pomiješajte sa usitnjenim keksima i šećerom. Smjesu stavite u kalup pa je ravnomjerno rasporedite i dobro utisnite. Stavite peći u pećnicu prethodno ugrijanu na 200C, oko 5min.

krema
600g krem sira (npr. ABC)
4 jaja
3 žlice šećera
sok od 1/2 limuna

Dok se biskvit peče, pripremite kremu tako da umiksate skupa krem sir, jaja, šećer i sok od pola limuna. Izvadite biskvit iz pećnice i smanjite temperaturu na 170C. Izlijte kremu u kalup i vratite ga u pećnicu na 20tak minuta. Nakon 20min protresite lagano kalup i ako se krema ne miče (nije tekuća) znači da je gotova. 

preljev
400g kiselog vrhnja
2 žlice šećera
1 vanilin šećer

Dok se krema peče pripremite preljev. U posudu stavite kiselo vrhnje, šećer i vanilin šećer i pjenjačom ih lagano umiješajte. Kad je krema pečena, tortu izvadite van, a pećnicu ugasite. Preljev prelijte preko kreme i sve skupa vratite u ugašenu pećnicu još 10tak minuta.
Na kraju je stavite u hladnjak da se dobro ohladi prije konzumacije.



26. siječnja 2014.

PRINCES KRAFNE | cream puffs

*scroll for english version*

Svake se subote baltazarski ushodam po sobi smišljajući nedjeljni desert. I mislim, mislim... i smislim (u zadnje vrijeme pogotovo) nešto komplicirano ili ga ja putem zakompliciram jer, eto, to baš želim kao mini tortice, a ne kao tortu.

Kad se moj mozak domislio princes krafnama mislila sam da ću izbjeći par sati prtljanja po kuhinji, ali ne, od svega toga ispalo je nešto na tragu izučavanja kvantne fizike. Problem je nastao kad u maminom džumbusu recepata nisam našla stari i pouzdani recept po kojem sam već uspješno jednom napravila princes krafne, pa sam pribjegla opciji traženja po bespućima interneta. Naišla sam tad na recept na blogu Cooks and bakes ili bolje rečeno na znanstveni članak na tu temu, uz stvarno iscrpno objašnjenje, točne mjere i precizan postupak, ali me u njemu bezrezervno odbilo ulje koje izbjegavam dodavati u kolače gdje god je to moguće. I gdje je nemoguće. Ili možda nije? Odabrala sam staviti maslac čak i uz prijetnju da ću narušavanjem sklada između brašna, masnoće i vode doživjeti fijasko. Da budem iskrena, polovični fijasko sam doživjela, ali ne zbog maslaca, nego zato što sam prvu turu izvadila iz pećnice 10min prerano, pa su se urušile kao kule od karata. Znači, tijesto s maslacem itekako prolazi.
Što se tiče kreme, u receptu od Cooks and bakes, učinilo mi se puno litra mlijeka i 6 jaja na tako mali broj krafnica. Odlučila sam se za ovaj recept s coolinarike s pola litre mlijeka. I ispalo je taman, no krema je ispala nedovoljno čvrsta, pretpostavljam zbog neprecizne mjere gustina, ali je svejedno bila ukusna. Zapisala sam u recept ipak verziju od Cooks and bakes s točnom gramažom ali proporcionalno smanjenom za 1/4, tako da mislim da idući put neće biti sličnih problema.

Princes krafne mene podsjećaju na djetinstvo i susjedu Šteficu koja ih je često pekla. Njene su uvijek bile velike i slasne, a moje su valjda primjerenije današnjem brzom vremenu i brojanju svake kalorije- mali slatki zalogajčići.

cream puffs

PRINCES KRAFNE
(oko 25 komada)

tijesto
250ml vode
125g maslaca
3 žličice šećera
150g brašna
250 ml jaja (4-5 jaja, ovisno o veličini)
prstohvat soli

U lonac stavite vodu, maslac, šećer i prstohvat soli i pustite da zavrije. Maknite s vatre, dodajte brašno te ga brzim pokretima umješajte u gusto, glatko tijesto. Pustite par minuta da se ohladi, a zatim dodajte jedno po jedno jaje i miksajte dok smjesa ne postane sjajna i ujednačena.
Pleh prekrijte papirom za pečenje i upalite pećnicu da se zagrije na 200C. Napunite slastičarsku špricu tijestom (može proći i čvršća vrećica za zamzavanje ili stavljajte žlicom), pa kružnim (ili zvjezdastim) nastavkom istisnite hrpice smjese. Hrpice nek budu promjera 4-5cm, a između njih ostavite mjesta jer će se pečenjem proširiti. Ako sve nestanu na jedan pleh, pecite ih u dva navrata. Kad stavite tijesto u pećnicu smanjite temperaturu na 180C i pecite 40min. Ja sam nakon 25min smanjila temperaturu na 140C. Četrdeset minuta će vam se sigurno činiti predugo, ali stvarno nije. Poželjno je da ne otvarate pećnicu dok ne istekne 40-ta minuta, jer postoji mogućnost da se tijesto ispuše i padne. Kao što već rekoh sve se to dogodilo s mojom prvom turom.


krema
750ml mlijeka
180g šećera
20g vanilin šećera ili mahuna vanilije
1 jaje
3 žumanjka
120g gustina
110g maslaca (sobne temperature)

U lončiću pjenjačom razmutite jaje i žumanjke, 100ml mlijeka i gustin, da dobijete smjesu bez grudica. Ostatak mlijeka zakuhajte sa šećerom i vanilin šećerom. Kad mlijeko provrije ulijte ga u smjesu jaja i gustina, te miješajte pjenjačom. Smjesa se može (ali i ne mora) odmah počet stezat, zato treba cijelo vrijeme žustro miješati. Ja sam smjesu vratila na laganu vatru i kuhala još 5 minuta kako bi bila sigurna da su se jaja dobro termički obradila. Ostavite da se krema potpuno ohladi. Posudu možete djelomično uroniti u hladnu vodu kako bi ubrzali hlađenje. Posudu prekrijte prozirnom folijom, ako ne želite da se na vrhu stvori korica. Nakon što se krema ohladila u nju umiksajte maslac.

slaganje
šećer u prahu

Ohlađeno tijesto prerežite po pola, donju polovicu napunite kremom, pa vratite gornju polovicu. Sve pospite šećerom u prahu. Krafnice se mogu puniti i šlagom povrh kreme od vanilije.

princess doughnuts



CREAM PUFFS or PRINCESS DOUGHNUTS

(for about 25 pieces) 

choux pastry 
250ml water
125g butter
3 teaspoons sugar
150g all purpose flour
250ml eggs (4-5 eggs, depends on the size)
pinch of salt
Place the butter, water, sugar and pinch of salt in a heavy saucepan over medium high heat and bring to a boil. Remove from heat and add the flour all at once, and stir until combined. Let the dough to cool for few minutes than start adding the lightly beaten eggs and continue to mix until you have a smooth silky thick paste.

Preheat oven to 200 degrees C (400 degrees F). Line a baking sheet with parchment paper. Transfer the dough to a pastry bag, pipe small mounds (5cm) of dough onto the baking sheet, spacing apart (2cm). Put the pan in the oven and reduce temperature to 180 degrees C. Bake for 25min and then reduce the oven temperature to 140 degrees C, continue to bake for a futher 15min. Maybe you'll find 40min too long for baking this small puffs, but it isn't. Let them cool completely before you fill them with creme. 

pastry cream 
750ml milk
180g sugar
20g vanilla sugar or 1 vanilla bean
1 egg
3 egg yolks
120g cornstarch
110g butter

In saucepan, whisk together the egg, egg yolks, cornstrach  and 100ml of milk. Make sure there are no lumps. Combine the remaining milk (750ml), sugar and vanilla sugar in a medium-sized saucepan and heat the until the milk reaches boiling point. Slowly pour the hot milk over the egg mixture, while whisking constantly. Return  the saucepan over medium heat, stirring constantly so the bottom doesn't scorch. It will quickly start to thicken to the consistency of pudding. I cooked it for 5 minutes to be sure eggs are enough thermally treated. Press a piece of plastic wrap against the surface of the pastry cream and put it into a bath of cold water to cool, and then add the butter to the vanilla pastry cream and whisk thoroughly with your mixer until you get a smooth and shiny filling. 

to assemble 
powdered sugar

Split the pastry shells in half and fill (or pipe) with cream. You can also add whipped cream on top of vanilla pastry cream, if you like. Place the top half of the pastry shell on the cream and dust with powdered sugar.

Enjoy!