24. veljače 2016.

Dobro se slatkim vraća: LINZERI | KRANCLE

Post se inicijalno trebao zvati 'dobro se dobrim vraća' (to mu je još uvijek u mojoj tekici radni naslov). S tom mišlju (djelom i propustom) sam i došla na ideju da napravim Linzer kekse u obliku, a čega drugog, nego srca! Pod tim naslovom našlo bi se naravno kratko promišljanje na temu dobra kao najveće moralne vrijednosti te nerijetki izostanak iste kod suvremenog čovjeka. I s obzirom da razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro, objašnjenje prvog dobra iz naslova koje se odnosi samo na dobro u sebi, jer nema nikakve koristi niti interesa.

U par dana između izrade keksića i pisanja posta drugo dobro iz naslova postalo je upitno. Kakvo je to dobro ako je loše, tj. nije toliko loše koliko nije dobro?! Naime, otvarala sam nasumično neke portale ne bi li se informirala o novostima, a jedino što sam saznala da je rafinirani šećer otrov. Tako je jedan naslov (rijetko kad čitam dalje od toga) izjednačio konzumaciju šećera i kokaina (za posljedicu ima ovisnost), drugi konzumaciju šećera i sustavno zlostavljanje u djetinjstvu (za posljedicu ima slabije mentalno zdravlje), treći pak da šećer utječe na elastičnost kože i stvaranja bora i sličnih užasa.

Zato je riječ 'dobro' zamijenjena sa 'slatko', jer očitooo može biti i loše. :D Ovisno interpretaciji, znanstvenim dokazima i ne znam čemu još...

Da stvar bude još smiješnija, poklončići, koji su bili mali doprinos svemirskoj ravnoteži dobrote, otišli su u ruke curka koje u Korizmi, param-param, ne jedu slatko.

- Pa možeš jesti nedjeljom! (probala sam izvući cijelu stvar)
- Gle teološki potkovanu prevaru! (bio je odgovor)

Udomljeni su na kraju sa sretnim završetkom. Sva sreća postoje još ljudi kojima nije važno koje je doba dana ili godine, konstalacija zvijezda, broj na vagi, stanje na računu, u državi, svijetu, da bi pojeli nešto slatko. Hešteg volim E brojeve.


Što se tiče recepta - sve što je moglo poći napoko- pošlo je. Sva sreća nije bilo previše mogućnosti za debakl, a i sve je bilo popravljivo. Donekle. 

Slijedi jedna vrijedna lekcija o ponašanju u kuhinji. :D Nikad nemoj podcijeniti kolač, koliko god se jednostavan činio na papiru. S pripremama počni ranije nego što si mislio, vrijeme je uistinu relativan pojam. I nemoj, ako baš nije velika nužda, radit kolače umoran i nakon posla, koliko god zvučalo opuštajuće i zabavno.

Znači ovako, maslac sam ostavila na sobnoj temperaturi cca 15 min. Jedva sam umijesila tijesto, bilo ga je previše i sve se raspadalo, ali sam vjerovala da će nakon nekog vremena u frižideru poprimiti pravu konzistenciju. Nije. Pa sam mu dodala malo mlijeka ne bi li umjesila glatko tijesto koje sam mogla razvaljati u jednom komadu.

Odabrala sam izrezivače koji su bili jako slične veličine pa je rupa ispala prevelika, a "konstrukcija" gornjeg keksića prekrhka i jako je brzo posmeđila u pećnici.

Kao šećer na kraju došao je krivo odabrani pekmez, nekakav Bakin džem od jagode koji nema ni glatku ni sjajnu konzistenciju, a još uz to ima ogromne komade jagode u sebi što nikako ne ide u prilog. 

Sve je to na kraju ispalo jako fino, ali oku (bar nama picajzlastim estetama) jako neugodno- razlog je to zašto zasad nema nijedne "otpakirane" fotografije.

Moj savjet je da pratite doslovno legičin recept pa neće biti problema. :)

KRANCLE | LINZERI

(po receptu Legica u kuhinji)

tijesto
500 g glatkog brašna
1/2 praška za pecivo
1 jaje
250 g maslaca
80 g šećera u prahu
1 vrećica vanilin šećera

Maslac ostavite sat vremena na sobnoj temeperaturi da omekša. U posudu stavite brašno, prašak za pecivo, šećer u prahu, vanilin šećer i maslac. Rukama "utrljajte" maslac u ostale sastojke pa dodajte jaje. Mijesite dok ne dobijete kompaktno tijesto koje umotajte u prozirnu foliju i ostavite u frižderu 1,5-2 sata.

Ohlađeno tijesto valjajte na pobrašnjenoj podlozi. Razvaljajte tijesto što tanje (2-3 mm), jer prilikom pečenja naraste. Možda bi bilo zgodno da tijesto premjestite na papir za pečenje (ili čak da razavljate tijesto na njemu) pa na njemu izrezivačima (kojeg god oblika) izrežete tijesto. Čini mi se da će se tako najbolje očuvati oblik, što je premještanjem s podloge na papir automatski onemogućeno. 

Pola tijesta izrežite s jednim izrezivačem, a drugu polovicu s dva- tako da u sredini ostane rupa istog oblika (srce, zvijezda, cvijet, krug...). 

Keksi se peku 7-8 minuta u prethodno zagrijanoj pećnici na 180C (ventilacija). Trebali bi ostati bijele boje i prhki, ali naravno pečeni. Nakon 8 min izvadite ih iz pećnice i ostavite da se ohlade.

punjenje
300 g pekmeza od čega god

šećer u prahu

"Keksiće s rupom" stavite na papir za pečenje pa obilno posipajte šećerom u prahu. Pekmez zagrijte do vrenja pa premažite donje polovice ovog para tj. "keksiće bez rupe". Sljubite obje polovice ovog para i ostavite 30 min da se pekmez stvrdne pa stavite u limenu kutiju.
Ne morate čekati drugi dan da ih konzumirate, ali možete, bit će mekši.


Nomnomnom!
Ana

Nema komentara:

Objavi komentar

šećer dolazi na kraju :)